.

SPKD Prosvjeta i Sokolsko društvo i Pobratmstvo u Prebilovcima

        (Nakon 112 godina obnovlјen je rad SPKD Prosvjeta 27. septembra 2020.)

     U prvim godinama 20. vijeka, 7. septembra 1908. godine u Čaplјini je formiran pododbor Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ”Prosvjeta”. Predsjednik pododbora bio je Luka Ćorluka, sekretar Jovo Pudarić, blagajnik Ilija Šakota, Prvi revizor Jovo Dragićević, drugi revizor Risto Pudar a zamjenici Ćetko Misita i Sava Mandrap

          U pamćenju sela Jovo Dragićević (1880-1930.) živi kao, za to vrijeme, jedan od rijetkih pismenih lјudi u selu. Unutrašnji zidovi kuće u kojoj je živio, bili su na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vijek malterisani i okrečeni u bijelo. Za to vrijeme, kada je selo počelo mjenjivati kamene ploče na kućama i krov iz Hutova blata za crijep, bila je to rijetkost i jedan od prvih znakova, ekonomskog napretka sela. Jovo, koji je umro neposredno pred početak Drugog svjetskog rata, bio je oženjen sa Ružom Vitković (1881.) sa Dabra. Imali su troje djece, sina Slavka (1910) i dvije kćerke Zoru (1913.) i Bosu (1918.). Svi su izginuli u ratu; Slavko kod prebilovačkog zaseoka Mrvići, Ruža i Bosa sa ostalim prebilovčanima u Šurmanačkoj jami. Zoru, koja je bila udata za Iliju Čekrliju u susjednoj Loznici, 1944. godine ustaše su, sa njenom trogodišnjom kćerkom Milenkom, odvele u logor Jasenovac. Nјen suprug Ilija ubijen je nad jamom u Hutovu u koju je bačen. Time se ognjište porodice Jove Dragićevića ali i njegove kćerke Zore, u Drugom svjetskom ratu, ugasilo.

          U Prebilovcima, bilo je 36 takvih ognjišta.  

          U prvoj polovini 20. vijeka u selu je formirana Sokolska organizacija i Pobratimstvo koje su imale snažan uticaj na ukupan društveno-sportski život sela. Sokoli su imali zapažene sportske rezultate na nivou Mostarske župe a u selu nemjerlјiv dopinos davali su u obrazovanju naroda. U arhiviranim primjercima starih novina pronašli smo podatak da je ”u Čaplјini 7. jula 1924. održan okružni slet” na kojem su učestvovala ”23 seoska pobratima iz Klepaca i Prebilovaca.” U arhivu Zemalјskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo) čuva se niz dokumenata u kojima se govori o aktivnostima biblioteke u Prebilovcima. 

   Rukovodstvo sokolske organizacije u Prebilovcima činili su; Vidoje Šarić (starješina), njegov zamjenik Ognjen Ždrakanović, Anđelko Bulut sekretar a njegov zamjenik Anđelko Ždrakanović, Danilo Bulut-Baron obavlјao je ulogu blagajnika, Dušan Nadaždin bio je zadužen za pitanja prosvjete, Milan Šarić-Rus povjerenik za štednju dok je Ilija Ćuk bio zadužen za pitanja polјoprivrede, a Branko Bulut za rad sa omladinom, Kosta- Kojo Ekmečić brinuo je o pitanjima zdravstva dok je ulogu domaćina, u to vrijeme, obavlјao Lazar Nadaždin (1891.).

Najbolјa sportska seoska četa u Mostarskoj župi

         Posebna pažnja bila je posvećena sportskim aktivnostima; Manojlo Bulut bio je vođa sportske sekcije a Mihajlo- Miho Bulut zamjenik vođe sportske sekcije („Sokolski zbornik“ za 1934/35). Godinu dana kasnije, prema ”Sokolskom -glasniku” na jednom skupu Sokola, zamjenik starješine sokolske organizacije iz Prebilovaca Ognjen Ždrakanović (1901.) govoreći o životnom iskustvu starih Prebilovčana, reći će kako su ”naši stari znali čitati lјude po izgledu lica i oka, kao što mi danas čitamo knjigu. Oni se nisu tako mnogo varali u lјudima kao mi danas u knjigama. Čak su znali nešto i više, jer su dobra konja kao i čovjeka po zvijezdi ili vijorku prepoznavali - da li je srećan ili čifteli.” U to vrijeme Ognjen nije bio aktivan samo u sokolskoj organizaciji. Bio je i starješina sela (knez). Zbog toga je, odmah na početku rata, uhapšen i mučen. Stradao je u prvoj polovini juna 1941. u Čaplјini. Nјegova supruga Stana (1905.) rođena Obradović i njene dvoje djece Vukašin (6) i Vukosava (2) doživjeli su sudbinu ostalih žena i djece iz ovog sela. Rat su preživjela dva Ognjenova i Stanina sina; Milan (1925-1987.) i Ljubo (1930-2003.).

          Prebilovački sokoli, 1940. godine postali su najbolјa seoska četa u Mostarskoj župi. Poslije pobjeda u većem broju disciplina, u završnoj borbi, a bila je to disciplina potezanje konopca, pobjedili su ekipu iz sela Nadanića kod Gacka. Cijelo selo je sa pobjednicima proslavilo pobjedu. Lovorov vjenac krasio je prostorije škole ”Kralј Milutin”.

Diletantska grupa

         Pododbor Prosvjete iz Čaplјine, u tjesnoj saradnji sa organizacijom Sokola snažno će uticati na širenju kulturnih aktivnosti u selu. Sa nevjerovatnim entuzijazmom krenulo se u buđenje kulturnog života u selu punom mladosti. Formiraće se i grupa koje je počela pripremati manje skečeve i izvoditi ih pred mještanima kod Dućana (bio je u vlasništvu familije Save Brnjašića) i na drugim mjestima gdje su se svečanim danima i nedjelјom okuplјali mještani. Formiran je i seoski odbor ”Prosvjete”

         Zainteresovanost za rad i rad ”Diletantske grupe”, kako se zvala, doprinjeće donošenju odluke da školska zgrada, o kojoj se sve više govorilo u selu, ima, uz veliku školsku učionicu, i pozornicu. Školsku zgradu selo je dobilo 1924. godine. I pozrnicu. Pozornica je bila odvojena od učionice zavjesom na kojoj su bili likovi Devet Jugovića. Zavjesa, koju su uništile ustaše 1941. godine, bila je djelo ruskog slikara Vladimra Zelinskog (1894-1943.) koji je, pred Oktobarsku revoluciju emigrirao u kralјevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Godine 1921. Zelinski se nastanio u Ruskom selu. Izradu zavjese finansirali su Prebilovčani u Ruskom selu; Milan Ćirić, Ćetko i Mihajlo Dragićević (zanimlјivo je da su njih dvojica otputovali u Rusko selo kao Brnjašići- Brnjaši ali su se vratili pradjedovskom prezimenu Dragićević), Vojislav Ekmečić, Danilo Ćuk i Nikola Medan koji su se od 1. maja do 22. juna 1922. godine, kao Solunski dobrovolјci, naselili u Ruskom selu. Zavjesa za pozornicu u rodnom selu solunskih dobrovolјaca iz Prebilovaca bilo je prvo umjetničko djelo ruskog slikara. Kasnije je Zelinski oslikao zavjese za potrebe amaterskog pozorišta u Ruskom selu (motiv je bio prelazak kralјa Aleksandra preko Albanije u volovskim kolima). Živopisao je i hram Uspenja Presvete Bogorodice u Ruskom selu koju su podigli srpski vojnici-dobrovolјci. Zelinski je uradio i freske u pravoslavnom hramu u južnobanatskom selu Putnikovo (kod Kovačice).

Školska zgrada podizana je dobrovolјnim prilozima i ličnim radom mještana Prebilovaca. Prikuplјan je novac i u drugim mjestima a u svijest su odlazili Vidoje Šarić i Đorđe Bulut. Majstori su bili Popovci, vični kamenu. Zidari iz Popovog polјa, inače, podigli su u Prebilovcima velik broj kuća. Kvalitet njihovog rada i majstorstva vidi se i danas u Prebilovcima gdje strče u nebo kosturi zapalјenih kuća u operaciji ”Čagalј” kojom je komandovao u junu 1992. (i u knjizi opisao) general Hrvatske vojske Janko Bobetko. Više od dvije decenije ni jedna kuća se nije urušila. Povratnici iz ignanstva, vlasnici onih rijetkih kuća koje su obnovili, obnovili su ih na starim temelјima koristeći zidove koje su podigli Popovci. Oni su, inače, imali uticaj na mlađe Prebilovčane da se upuste u zidarske poslove. Postaće poznati lokalni zidari Čolo (Lazar Bulut), Baron (Danilo Bulut), Triše (Tripko Ekmečić),  i Ćoto (Lazar Bulut).

         Novopodignuta škola ponijela je ime ”Kralј Milutin”. U dva poslјednja rata škola je rušena i palјena. Prilikom njenog obnavlјana, obnavlјana je i pozornica. Posebno je intenzivno pozornica korištena šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su porasla djeca rođena u Drugom svjetskom ratu i poratnim godinama.

     Pozornica je imala kulise sa dva lica. Bile su prilagođene, jednim licem, kao soba. Drugo lice kulisa, koje je uradio akademski slikar Milorad Marković, nosilo je uspješan motiv iz prirode. Djeca su na velikom platnu prepoznavala motive s Kvarice a jedinu kuću na kulisama uvijek su vidjela kao kuću Jovanke  Bulut-Vidović. Kulise su izgorjele u ratu 1992. godine.

          Poslije rata devedesetih godina minulog vijeka Dom kulture izrastao je u Kulturni i duhovni centar ”Kralј Milutin”. Obnovilo ga je Srpsko nacionalno društvo ”Prebilovci” iz Beograda (2008. godine). 

Formira se i Zemlјoradnička zadruga ali i Prosvjeta 

        Od izgradnje školske zgrade 1924. godine društveni život sela mjenja se iz temelјa, Pored sokolske organizacije djeluje i Pobratimstvo Seoski pododbor Prosvjete postojao je još od 1921. godine i u njemu aktivna 32 člana. Selo je, od tada, uvijek imalo Čitaonicu, biblioteku i Zemlјoradničku zadrugu. Godine 1923. U selu je čak 70 zadrugara. Kroz izvještaje koji se čuvaju u Zemalјskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu može se pratiti rad biblioteke u Prebilovcima od 1920. pa sve do 1939. godine. Tako, zahvalјujući sačuvanim godišnjim izvještajima, svojeručno napisanim i potpisanim, saznajemo da društvenim radom u selu rukovode Jovo Dragićević, Ognjen Ždrakanović, Lazar Bulut, Ilija Ćuk, Čedo Dragićević, Lazar Nadaždin, Momir Dragićević i Milan Šarić. ”Knjige se izdaju na čitanje nedjelјom i praznicima, uz revers i mogu se zadržati na čitanju tri nedjelјe. Interesevanje je najveće za čitanje pripovjetki i stručne literature iz oblasti polјoprivrede”. Listajući danas izvještaje saznajemo da se na čitanju nalazilo i do 500 knjiga. Odgovaraajući na pitanje imaju li ”kakvih primjedbi i prijedloga?” u pogledu biblioteke, predsjednik Pobratimstva Ognjen Ždrakanović u izvještaju za 1924. godinu zapisuje kako su ”zadovolјni sa radom pokretne biblioteke i da će Odbor nastojati da se poveća broj čitalaca” Dvije godine kasnije Lazar Nadaždin u ulozi predsjednika (bibliotekar je Jovo Dragićević a sekretar Ognjen Ždrakanović) piše kako je biblioteka od velike koristi posebno mladima” a da bi se ”izdavanje knjiga na čitanje povećalo deset puta, kada biblioteka nebi bila pokretna”. Nastojanje Odbora Prosvjete i Pobratimstva urodilo je plodom i selo je od te 1924. godine dobilo stalnu biblioteku. Stizale su knjige i od Glavnog odbora Prosvjete iz Sarajeva i obnavlјan je knjižni fonf. Tako iz pisma adresiranog 15. februara 1924. godine na adresu Glavnog odbora Prosvjete u Sarajevu saznajemo da je u Prebilovce stiglo 85 knjiga i da se ”knjige rado čitaju”. Iz istog pisma, danas, saznajemo da se ”u društvu na sijelima uveče čitaju knjige i razjašnjavamo značaj i korist od sadržaja pojedinih knjiga. Ova nam je biblioteka rasadnik prosvjete u našem selu a posebno za mlade.”

       Danas, kada je minuo gotovo čitav vijek od otvaranja škole u Prebilovcima u zgradi je u kojoj je nekad bila škola danas je Kulturni i duhovni centar ”Sveti kralј Milutin” . Tu je stalna izložba fotografija i drugih dokumenata o zločinu u Prebilovcima. U nekadašnjem stanu učitelјa pa i predratne učitelјice Stane Arnatut danas je biblioteka koja nosi njeno ime: Biblioteka ”Sveta Stana Arnaut”. Knjižni fond obezbjedili su Srbi darodavci iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije. Biblioteku čini više od 3 hilјade bibliotečkih jedinica.

 ***

Obnavlјanje SPKD Prosvjete nakon 112 godina

   U Parohijskom domu u Čaplјini poslije više od jednog vijeka, tačnije nakon punih 112 godina 27. septembra 2020. godine održana je skupština Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva SPKD „Prosvjeta”. Time je obnovlјen rad nacionalne organizacije Srba u oblasti kulture koja je u ovom gradu prvi put osnovana 7. septembra 1908. godine. Za predsjednika je izabran čaplјinski paroh Marko Gojačić. U Upravni odbor izabrani su Zorica Gojačić, Aco Dragićević, Jelena Mandrapa, Petar Milošević, Nemanja Mikić i Manojlo Lojpur, a u Nadzorni odbor Nemanja Bjeloglav, Ljilјa Čavalјuga i Aleksa Dragićević. Obnovi ove važne organizacije iz oblasti kulture prisustvovali su; predsjednik Glavnog odbora SPKD „Prosvjeta“ Draga Mastilović, članovi Glavnog odbora „Prosvjete“ Darko Đogo i Radomir Vučković te predsjednica mostarske „Prosvjete“ Sanja Bjelica Šagovnović.

Rukovodstvo obnovlјene Prosvjete u Čapnjini sa gostima iz Glavnog odbora SPKD Prosvjeta

---------------------

Publikovano prvi put na portalu Prebilovci selo na internetu u decembru 2017. godine,

Vijest o obnovi SPKD Prosvjete u Čaplјini objavlјena je 30. septembra 2020. godine kada je članak osvježen sa novim podacima do koji je, u međuvremenu, autor došao..

Izvori podataka: Sokolski zbornik i Sokolski glasnik za 1935 odnosno 1936. godinu, Glasnik Istorijskog arhiva u Kikindi, broj 12 iz 2016. godine, Članak Ilije Vojinovića u Dnevniku (Novi Sad) iz 1969. godine. Sokolski zbornik za 1934/35. Zemalјski muzej Bosne i Hercegovine (Sarajevo).

Portal Prebilovci-selo na internetu blagodari profesoru Dušanu Beloviću iz Ruskog sela i parohu čaplјinskom jereju Marku Gojačiću na nesebičnoj pomoći u pripremi ovog priloga značajnog za istoriju Prebilovaca. Priredio, Aco Dragićević